Dva dana koja su prošla prebrzo, ali ostavila uspomene koje ćemo još dugo prepričavati…
Krenuli smo rano, pomalo pospano, ali uzbuđeno, a već nakon par sati putovanja pretvorili smo autobus u najveseliju koncertnu dvoranu na kotačima.
Travnik nas je dočekao kao iz bajke – mirisna i povijesna razglednica uživo. Šarena džamija, rodna kuća Ive Andrića… sve toliko posebno da smo se na trenutke osjećali kao pravi turisti iz filmova (samo malo glasniji).
A onda Sarajevo… grad koji se ne objašnjava, nego osjeti. Šetnja, svjetla, ljudi, Baščaršija – sve ima neku svoju dušu. Noćenje uz puno smijeha, priča i ,,još samo pet minuta” koje su trajale satima.
Drugi dan – Tunel spasa, ozbiljan trenutak koji nas je sve malo utišao pa opet povratak u naš ritam kroz Baščaršiju, Vijećnicu i predivne sarajevske ulice.
I onda – ono što smo svi čekali: ćevapi. Sočni, mirisni, savršeni… toliko ćevapa da smo razmišljali hoće li nas pustiti nazad preko granice ili ostajemo kao počasni građani Sarajeva.
Vratili smo se umorni, ali sretni. S puno uspomena, još više smijeha i osjećajem da su ovakvi trenuci zapravo ono najvažnije.
Izlet koji se ne zaboravlja…
Hana Ameti, 3.a
