Po završetku školovanja putevi su nam se razdvojili, ali naša prijateljstva su opstala. Najbolji način da osvježimo sjećanja na najljepše trenutke je da se vratimo tamo gdje je sve počelo. A počelo je u našoj voljenoj Islamskoj gimnaziji. Prošle su dvije godine otkako ne sjedimo u zajedničkim klupama, prostorijama naše drage škole šetaju drugi đaci, a mi ih s nostalgijom promatramo. Tek sada smo svjesni ljepote srednjoškolskih dana i svakim danom ih sve više cijenimo. Jako smo zahvalni što nas u našoj školi dočekaju s osmijehom i raširenim rukama, a mi im se punog srca iznova vraćamo.

Amina Đonlagić i Emina Bajrić, bivše učenice