Potres ne donosi nikakve pozitivne asocijacije. Većinom su one vezane za strah, neizvjesnost, tjeskobu i sve ono negativno što se u čovjeku može javiti nakon razorne trešnje tla koja za sobom ostavlja pustoš ruševina naših domova i škola. Povrh svega, strah za život, kako svoj tako i najmilijih i onih koje nikad nismo imali priliku upoznati, budi osjećaj empatije za stradanje i patnju koju smo i sami dijelom prošli. Upravo ta empatija bila je nit vodilja u osmišljavanju i realizaciji akcije „Budimo povezani“ gdje smo se svi zajedno angažirali u pokušaju davanja svog doprinosa u ublažavanju teškoća s kojima su se naši sugrađani suočili. 

Profesorica hrvatskog jezika Dea Blažević dala je ideju za naziv akcije, profesorica likovne umjetnosti Iva Sabolić pomogla je u skiciranju motiva, a voditeljica volonterskog kluba Katarina Friščić se zajedno s profesoricama informatike Sakin Modronjom, profesoricom bosanskog jezika Almom Halilović, tajnicom Enisom Musić i pedagoginjom Viktorijom Kopjar uključila u izradu motiva na torbama tehnikom veza. Odgajateljica Enisa Botonjić pomagala je učenicama Merjem Hasanović, Iman Opardiji, Nejli Vilić, Amini i Ameli Šabić, Melissi Seferagić i Sajri Đogić u izradi torbi. 

Ne možemo zaboraviti svesrdnu pomoć roditelja naših učenika te  pomoć muallime Melise Arslani koja je brinula o traženju donatora, dok je naša bivša učenica Hannan Arslani aktivno sudjelovala u vezenju. Punu podršku akciji pružio je i ravnatelj Mevludi ef. Arslani. Sve učenice koje su se uključile pokazale su veliku požrtvovnost, a njihove profesorice su im dale najbolji primjer. Ovu akciju podržao je cijeli kolektiv, netko izradom, a netko kupovinom i donacijom sredstava. Ovakve akcije poticaj su svima da i u budućnosti ostanu osjetljivi na patnju drugih i da nikad ne odustanu od pokušaja davanja doprinosa.

Nekad je to davanje doprinosa malo, ali kada se često ponavlja i motivira druge, kao što je to uspjela profesorica Friščić u drugim školama, iznimno je veliko i važno. Važnost se ne očituje u  količini prikupljenih sredstava jer ne možemo popraviti sve što je potres srušio, ali možemo dati podršku koja će probuditi nadu i dati vjetar u leđa osobama iz područja pogođenih potresom. Još jednom im poručujemo da se ne predaju i da smo uz njih, a nekad je ta gesta iskrena i topla srca važnija nego sav svijet hladno darovan.